LUKA I MAČAK TOM
Mačak Tom ili takozvani "Mačak" preživio je 7,6 godina uličnih borbi sa pripadnicima svoje vrste, a nažalost i ljudske.
U svom apartmanu (baznom logoru) u stambenoj zgradi, iz kojeg je odlazio u svoje šetnje i avanture, uživao je punu potporu, ljubav i skrb od članova uže i šire obitelji Gizdavčić.
Mačak Tom ili takozvani "Mačak" preživio je 7,6 godina uličnih borbi sa pripadnicima svoje vrste, a nažalost i ljudske.
U svom apartmanu (baznom logoru) u stambenoj zgradi, iz kojeg je odlazio u svoje šetnje i avanture, uživao je punu potporu, ljubav i skrb od članova uže i šire obitelji Gizdavčić.
TETA ANE I VUČIJA
Baka na slici je jedna posebna osoba koja će u petom mjesecu 2010. godine proslaviti 90 rođendan. Živi u selu Kučiće, udaljenom oko 10 km od Omiša, u brdskom području, na obroncima kanjona rijeke Cetine. Majka je devetoro živuće djece koja sva imaju svoje obitelji i djecu. Jedan sin i kćerka već dugo godina žive i rade u Americi.
Ona je ostala živjeti u rodnom selu kod svog sina Vinka i njegove obitelji. Još uvijek je vrlo aktivna u poslovima oko kuće i oko domaćih životinja i vrlo dobro se sjeća starih vremena i vremena svoje mladosti. Tada se kao djevojka i mlada majka, bezbroj puta spuštala u dubinu kanjona do rijeke i u drvenu posudu takozvanu "vučiju" (vidi sliku) znala napuniti i do 50 litara vode i nositi je nazad uzbrdo do kuće.
Ali ono što je mene kao fotografa odmah privuklo je neobičan kontrast između crne odjeće koju nosi od smrti supruga, i tenisica. Tenisice joj je prije nekoliko godina kupio sin Vinko u lokalnoj trgovini obuće. Više ili manje vjerna kopija jednog od starih modela All Stars Converse tenisica, je na noge tete Ane savršeno legla. Toliko joj odgovaraju da iz njih ne izlazi ni ljeti ni zimi. Jedino kada ide u lokalnu crkvu oblači kožnate cipele.
Baka na slici je jedna posebna osoba koja će u petom mjesecu 2010. godine proslaviti 90 rođendan. Živi u selu Kučiće, udaljenom oko 10 km od Omiša, u brdskom području, na obroncima kanjona rijeke Cetine. Majka je devetoro živuće djece koja sva imaju svoje obitelji i djecu. Jedan sin i kćerka već dugo godina žive i rade u Americi.
Ona je ostala živjeti u rodnom selu kod svog sina Vinka i njegove obitelji. Još uvijek je vrlo aktivna u poslovima oko kuće i oko domaćih životinja i vrlo dobro se sjeća starih vremena i vremena svoje mladosti. Tada se kao djevojka i mlada majka, bezbroj puta spuštala u dubinu kanjona do rijeke i u drvenu posudu takozvanu "vučiju" (vidi sliku) znala napuniti i do 50 litara vode i nositi je nazad uzbrdo do kuće.
Ali ono što je mene kao fotografa odmah privuklo je neobičan kontrast između crne odjeće koju nosi od smrti supruga, i tenisica. Tenisice joj je prije nekoliko godina kupio sin Vinko u lokalnoj trgovini obuće. Više ili manje vjerna kopija jednog od starih modela All Stars Converse tenisica, je na noge tete Ane savršeno legla. Toliko joj odgovaraju da iz njih ne izlazi ni ljeti ni zimi. Jedino kada ide u lokalnu crkvu oblači kožnate cipele.
LUKA I JANJE
Dječak na slici živi također u selu Kučiće i praunuk je tete Ane. Jako voli životinje i vezuje se uz njih. Dobro poznaje i zavoli svako novo janje ili kozlića u staji koju posjeduju njegovi roditelji i često bude tužan kada otkrije da neko od njih nedostaje.
Kod snimanja ove fotografije nije dopustio svojoj sestrici i bratu da mu se pridruže.
Dječak na slici živi također u selu Kučiće i praunuk je tete Ane. Jako voli životinje i vezuje se uz njih. Dobro poznaje i zavoli svako novo janje ili kozlića u staji koju posjeduju njegovi roditelji i često bude tužan kada otkrije da neko od njih nedostaje.
Kod snimanja ove fotografije nije dopustio svojoj sestrici i bratu da mu se pridruže.
JABUKU TRIBA BACIT PRIKO KROVA
Vjenčanje u Starim Jesenicama na Uskrs 1998. Mladenka na slici je po starom običaju u sklopu ceremonije vjenčanja morala baciti jabuku preko krova kuće roditelja njenog budućeg supruga. Prvi pokušaj nije bio uspješan jer se jabuka odbila od krova i pala točno na fotoaparat autora ove fotografije, koji se u tom trenutku snimajući prizor nalazio ispred kućnih vrata.
Vjenčanje u Starim Jesenicama na Uskrs 1998. Mladenka na slici je po starom običaju u sklopu ceremonije vjenčanja morala baciti jabuku preko krova kuće roditelja njenog budućeg supruga. Prvi pokušaj nije bio uspješan jer se jabuka odbila od krova i pala točno na fotoaparat autora ove fotografije, koji se u tom trenutku snimajući prizor nalazio ispred kućnih vrata.
TOMO I MAGARE MRKA
Tomislav Raboteg već nekoliko godina ima magaricu Mrku. Vrlo pametnu i dragu životinju . Ona mu je od neprocjenjive pomoći kad se sa vrha kanjona gdje mu je kuća, mora "spustiti u drva" do rijeke Cetine.
Povratak je za životinju natovarenu teškim bremenom uvijek težak, ali Mrka ga nikad nije iznevjerila i uvijek je teret iznijela uz brdo. Iako po pričama magarci znaju biti vrlo tvrdoglavi i jednostavno stati, ukopati se u mjestu, Mrka to nikad nije uradila. Tomislav poštuje njen napor i uvijek je pušta da ona uzbrdo drži tempo. Kao nagradu, Mrka ujutro često dobije njenu omiljenu hranu - jelo od žita, kruha, repe, tikve ili brašna.
Tomislav Raboteg već nekoliko godina ima magaricu Mrku. Vrlo pametnu i dragu životinju . Ona mu je od neprocjenjive pomoći kad se sa vrha kanjona gdje mu je kuća, mora "spustiti u drva" do rijeke Cetine.
Povratak je za životinju natovarenu teškim bremenom uvijek težak, ali Mrka ga nikad nije iznevjerila i uvijek je teret iznijela uz brdo. Iako po pričama magarci znaju biti vrlo tvrdoglavi i jednostavno stati, ukopati se u mjestu, Mrka to nikad nije uradila. Tomislav poštuje njen napor i uvijek je pušta da ona uzbrdo drži tempo. Kao nagradu, Mrka ujutro često dobije njenu omiljenu hranu - jelo od žita, kruha, repe, tikve ili brašna.
NAJSTARIJA TROGIRKA
Gospođu Milevu Bilić Bumbak sam primijetio jednog subotnjeg jutra u studenom 2010. godine na trogirskoj rivi. Privukla mi je pozornost sa izrazito uspravnim i gracioznim držanjem tijela i načinom na koji se oslanjala na svoj štap dok je sjedila na klupi.
Kad sam je zamolio, rado mi je pristala pozirati. Iznenadio sam se kad mi je rekla da ima 100 godina i da je najstarija žena u Trogiru i okolici. Još uvijek vitalna, vedra, pričljiva i vjerna najpopularnijoj šetnici rodnog grada.
Gospođu Milevu Bilić Bumbak sam primijetio jednog subotnjeg jutra u studenom 2010. godine na trogirskoj rivi. Privukla mi je pozornost sa izrazito uspravnim i gracioznim držanjem tijela i načinom na koji se oslanjala na svoj štap dok je sjedila na klupi.
Kad sam je zamolio, rado mi je pristala pozirati. Iznenadio sam se kad mi je rekla da ima 100 godina i da je najstarija žena u Trogiru i okolici. Još uvijek vitalna, vedra, pričljiva i vjerna najpopularnijoj šetnici rodnog grada.
KETI I DINKO
Keti i Dinka Bodlovića upoznao sam u kolovozu 2011. u Bolu na otoku Braču. Dok sam šetao rivom, primijetio sam ovaj živopisni par kako sjedi na starim drvenim stolicama, ispred svoje kuće uz samu bolsku šetnicu.
Dinko 95-godišnjak i Keti 86-godišnjakinja su davno proslavili zlatni pir. Vitalni i uglavnom zdravi, hvale jedno drugo. Dinko je do odlaska u mirovinu bio poznati brački krojač, a Keti njegov šegrtica koja, po njenim riječima nije dobivala plaću. Ona je bila njegova žena i to joj je bilo dovoljno.
Keti i Dinka Bodlovića upoznao sam u kolovozu 2011. u Bolu na otoku Braču. Dok sam šetao rivom, primijetio sam ovaj živopisni par kako sjedi na starim drvenim stolicama, ispred svoje kuće uz samu bolsku šetnicu.
Dinko 95-godišnjak i Keti 86-godišnjakinja su davno proslavili zlatni pir. Vitalni i uglavnom zdravi, hvale jedno drugo. Dinko je do odlaska u mirovinu bio poznati brački krojač, a Keti njegov šegrtica koja, po njenim riječima nije dobivala plaću. Ona je bila njegova žena i to joj je bilo dovoljno.