Kao žuta luna
lunjajući lugovima,
poslije teške kiše
i tek nadošla sunca,
pokušavam naučiti govor razigrana
lišća, ptica, latica,
i odgovore zemlje
koja me dodiruje.
I klizim, i nestajem
između svjetla i sjena,
između neba i uspomena.
Anđelko Novaković
Sve si dobro učinio
Priznajem,
sve si dobro učinio:
ovu raskošnu bjelinu
višanja cvjetnih
i ovu meku svilu
oblaka proljetnih,
sve si dobro učinio.
Ovi nježni oblaci vrh mene
I ove višnje u cvatu
I srebrno vrelo
u sunčanom zlatu,
sve je prozirno i čisto,
bez sjene.
Svud okolo mene
sja Tvoja nepovrijeđena ljepota.
Tek moje srce,
kolika grjehota,
ne nosi svoj prvotni sjaj
i boju.
I zato jutros postiđen koracam
kroz rascvalu aleju višanja cvjetnih
i u prah srce svoje
bacam
i tako malenu,
tako jadnu
korim dušu svoju.
Priznajem,
sve si dobro učinio:
ovu meku svilu
oblaka proljetnih
i ovu raskošnu bjelinu
višanja cvjetnih
i skroman pogled
skrušenih duša
sjetnih.
Sve si dobro učinio.
Priznajem,
sve si dobro učinio:
ovu raskošnu bjelinu
višanja cvjetnih
i ovu meku svilu
oblaka proljetnih,
sve si dobro učinio.
Ovi nježni oblaci vrh mene
I ove višnje u cvatu
I srebrno vrelo
u sunčanom zlatu,
sve je prozirno i čisto,
bez sjene.
Svud okolo mene
sja Tvoja nepovrijeđena ljepota.
Tek moje srce,
kolika grjehota,
ne nosi svoj prvotni sjaj
i boju.
I zato jutros postiđen koracam
kroz rascvalu aleju višanja cvjetnih
i u prah srce svoje
bacam
i tako malenu,
tako jadnu
korim dušu svoju.
Priznajem,
sve si dobro učinio:
ovu meku svilu
oblaka proljetnih
i ovu raskošnu bjelinu
višanja cvjetnih
i skroman pogled
skrušenih duša
sjetnih.
Sve si dobro učinio.
Branko Klarić ( 1912 – 1945 )